Stilovi vezivanja su duboko ukorenjeni obrasci emocionalnog ponašanja koje razvijamo tokom ranog detinjstva, oblikovani našim odnosima s roditeljima ili glavnim negovateljima. Ovi obrasci postaju svojevrsni „temelji“ našeg emocionalnog doma i utiču na način na koji gradimo, održavamo i doživljavamo odnose u odraslom dobu.
Postoje četiri osnovna stila vezivanja: siguran, anksiozni, izbegavajući i dezorganizovani. Poslednja tri se svrstavaju u nesigurne stilove. Hajde malo da ih pojasnimo:
-Siguran stil vezivanja proizlazi iz doslednosti i topline u odnosu sa roditeljima ili glavnim negovateljima tokom detinjstva. Ove osobe su imale pouzdanu podršku i osećaj bezbednosti u svojim najranijim međuljudskim vezama. Evo nekoliko ključnih karakteristika sigurnog stila vezivanja:
- Poverenje u druge: Osobe sa sigurnim stilom vezivanja obično imaju osnovno poverenje u druge ljude. Veruju da će biti podržani i da njihove emotivne potrebe neće biti zanemarene.
- Samostalnost i bliskost: Sposobnost da održe balans između samostalnosti i bliskosti u odnosima. Ne boje se intimnosti, već je doživljavaju kao pozitivan i podržavajući deo života.
- Efikasna emocionalna regulacija: Mogu efikasno upravljati svojim emocijama i reagovati na stres bez preterane anksioznosti ili distanciranja. Otvoreni su za izražavanje osećanja i razumevanje tuđih emocionalnih stanja.
- Postavljanje granica: Sposobnost postavljanja zdravih granica u odnosima. Znaju šta žele i mogu jasno izraziti svoje potrebe, čime održavaju ravnotežu između davanja i primanja.
U terapiji, rad sa sigurnim stilom vezivanja može uključivati ojačavanje ovih pozitivnih obrazaca i podržavanje osobe u istraživanju kako ih primeniti u različitim aspektima njihovog života. Fokus je na razvoju dubljeg razumevanja i proširivanju kapaciteta za zdrave i ispunjavajuće odnose sa sobom i drugima.
-Anksiozni stil vezivanja često ima korene u detinjstvu gde dete nije moglo pouzdano računati na odgovarajući emocionalni odgovor od roditelja ili negovatelja. Odrasli sa anksioznim stilom vezivanja često doživljavaju unutrašnju strepnju zbog nepredvidljivosti u odnosima. Evo nekoliko karakteristika anksioznog stila vezivanja:
- Strah od napuštanja: Osećaj velike neizvesnosti kada su u pitanju odnosi, često popraćen intenzivnim strahom od gubitka ili odbacivanja.
- Potreba za stalnom pažnjom: Osobe sa anksioznim stilom vezivanja mogu osećati konstantnu potrebu za potvrdom ljubavi i pažnje od strane partnera, kako bi se smanjila strepnja.
- Brza i intenzivna emotivna reakcija: Sklonost ka intenzivnim i brzim promenama emocionalnog stanja, posebno kada osećaju da im se pažnja ili ljubav povlači.
- Poteškoće u postavljanju granica: Teškoće u postavljanju jasnih granica u odnosima, često iz straha da će postavljanje granica rezultirati gubitkom ljubavi ili podrške.
U terapiji, rad sa anksioznim stilom vezivanja uključuje istraživanje duboko ukorenjenih uverenja o sebi i drugima. Emocionalna regulacija, rad na samopouzdanju i osvešćivanje vlastitih potreba postaju ključni elementi terapijskog procesa, pomažući klijentu da postepeno razvija sigurnije i održive oblike emocionalnog vezivanja.
-Izbegavajući stil vezivanja često ima svoje korene u detinjstvu gde je dete naučilo da se osloni samo na sebe kako bi izbeglo eventualno razočaranje ili povredu. Odrasli sa izbegavajućim stilom vezivanja obično pokazuju sledeće karakteristike:
- Težnja ka nezavisnosti: Osobe sa izbegavajućim stilom vezivanja često teže nezavisnosti i individualnosti. Mogu se osećati nelagodno ili ograničeno u bliskim odnosima.
- Teškoće u otvaranju: Imaju poteškoće u otvaranju i izražavanju dubokih emotivnih osećanja prema drugima. Često se povlače kad situacije postanu previše emotivno intenzivne.
- Distanciranje od intimnosti: Sklonost distanciranju od emocionalne intimnosti. Odrasli sa izbegavajućim stilom vezivanja mogu osećati nelagodu ili strah od previše bliskosti.
- Minimalna zavisnost: Pokazuju minimalnu zavisnost od drugih i često preferiraju autonomiju u svojim životima. Postavljanje jasnih granica i održavanje lične nezavisnosti je ključno.
U terapiji, rad sa izbegavajućim stilom vezivanja fokusira se na postepenom izazivanju i proširivanju udobnosti u emocionalnoj intimnosti. To uključuje istraživanje strahova od povrede, razumevanje potrebe za distancom i postepeno razvijanje sigurnijih veza. Terapeut pruža podršku u razvoju poverenja u odnosima, podstiče otvorenost ka osećanjima i pomaže osobi da oseti sigurnost u bliskosti sa drugima.
-Dezorganizovani stil je svojevrsna mešavina anksioznosti i izbegavanja, karakteristična po nedoslednim i ponekad čak kontradiktornim strategijama vezivanja. Ovaj stil često nastaje u situacijama traume ili zlostavljanja tokom detinjstva, gde dete nije moglo predvideti način na koji će roditelji odreagovati.
Odrasli sa ovim stilom pokazuju kompleksan ples neusklađenosti u emocionalnim vezama. Evo nekoliko ključnih karakteristika ovog stila:
- Nedoslednost u vezivanju: Ove osobe mogu iskusiti nesklad između želje za bliskošću i straha od povređivanja, što dovodi do nepredvidivosti u njihovim emocionalnim odnosima.
- Različite strategije vezivanja: Koriste različite strategije vezivanja, ponekad težeći bliskosti, a ponekad se povlačeći zbog straha od očekivanog bola.
- Unutarnja konfuzija: Sukobi i konfuzija u izražavanju emocija, jer traumatična prošlost stvara nesigurnost u tome kako se nositi s intimnošću.
- Nemogućnost predviđanja ponašanja: Drugima može biti teško predvideti njihovo ponašanje, jer osciliraju između potrebe za bliskošću i potrebe za distancom.
U terapiji, rad s dezorganizovanim stilom uključuje postepeno istraživanje tih unutrašnjih konflikata, pružajući podršku osobi u razumevanju i prihvatanju svojih emocionalnih iskustava. Cilj je postići veću koherentnost i integraciju, stvarajući temelj za zdravije emotivne veze u sadašnjosti.
Koji je tvoj stil?
Stefan Mihaljević